Zvijezde kao da su zaledjene
U nedrima tamnih visina.
Budni smo vijetar i ja
Pomalo slicni jer smo sami.
On se igra sa krosnjama
I sa sobom nosi hladnocu sevjera
A ja se igram sa suzom u oku
I u srcu nosim tugu sto me slama.
Jedino sto moze zagrejati mi dusu
To je pomisao na dodir tvoje ruke
Sto sada nesvjesno miluju
Cvijetice na tvojoj postelji.
Pitam se da li si otkriven,
Da li ti je kosa rasuta po jastuku,
Da li uzdahnes
A da to ni sam ne znas
Jer ti sad spavas a ja mislim na tebe...
Ovdje daleko donesen vihorom zivota
Samo nase misli sad mogu spojiti
I zato pomisli na mene pre nego zaspis,
Neka nam se barem misli sretnu
Negdje na pola puta...
Zagreji me svojim zeljama,
Dozvoli da udjem u tvoj san
Jer ja veceras moram biti budna.
Pomozi mi da lakse
Prodje ova hladna noc...